Dostojanstveno starenje

Usamljenost boli tiše od bolesti: Vrijeme je da dostojanstveno starimo”

Dok svijet juri ka digitalnom, brzom i površnom, jedna grupa ljudi ostaje sve tiša, sve nevidljivija – naši stari. Starije osobe, koje su gradile zajednice, porodice i društvo kakvo danas poznajemo, sve češće ostaju same, zaboravljene, izolovane u svojim domovima. Njihovi prozori gledaju na svijet u kojem više ne nalaze svoje mjesto.

“Niko ne dođe danima. Samo televizor mi pravi društvo,” tiho kaže 83-godišnja Milena iz jednog banjalučkog naselja. Njene riječi režu dublje od statistika koje govore o starenju populacije i sve dužem životnom vijeku. Jer, živjeti duže ne znači nužno živjeti bolje.

Dostojanstvo nema rok trajanja

U vremenu kada zdravlje popušta, a koraci postaju nesigurniji, najvažnije što starijim osobama možemo pružiti jeste dostojanstveno starenje. To ne znači samo zdravstvenu njegu, već i poštovanje, društvo, osjećaj korisnosti i pripadnosti.

Stari ljudi ne žele samo da preživljavaju – žele da žive. Da se druže. Da im neko pomogne oko obroka, da ih sasluša, prošeće s njima, popije kafu. Da ne budu teret, nego dio zajednice.

Socijalizacija – lijek koji ne piše na receptu

Socijalna izolacija starijih osoba direktno je povezana sa depresijom, padom kognitivnih funkcija i lošijim fizičkim zdravljem. Ljudi su bića zajednice, a treća životna dob ne bi smjela biti izolacija – već vrijeme povezivanja i prenosa mudrosti novim generacijama.

Projekti koji omogućavaju dnevne boravke za starije, međugeneracijska druženja, kućnu njegu i pomoć u svakodnevnim obavezama, nisu luksuz – oni su minimum čovječnosti koje jedno društvo duguje svojim najstarijim članovima.

Pomoć – da, ali i podrška, pažnja i vrijeme

Starijim osobama potrebna je pomoć u najosnovnijim stvarima: pripremi hrane, higijeni, uzimanju terapije. No, ništa ne vrijedi ako nema onoga što novac ne može kupiti – ljudskog kontakta.

Volonterski servisi, socijalne usluge u zajednici i javne politike koje prepoznaju vrijednost starijih osoba nisu “socijalni trošak”, već ulaganje u humanost.

Jer, društvo se ne mjeri po tome kako tretira najjače – već najslabije, najtiše i najstarije.

Vrijeme je da pogledamo preko puta – i nazovemo je ‘baka’

Starost ne bira. Svi ćemo, ako budemo imali sreće, jednoga dana biti ti stariji ljudi. Oni koji čekaju da neko svrati, nazove, pita: “Kako ste danas?” Možda je vrijeme da tu sreću ne uzimamo zdravo za gotovo – i da već danas napravimo razliku.

U našoj zgradi. U našem selu. U našem gradu.

Jer dostojanstvo ne stari. Samo ljudi zaborave da ga poklone.

Potpišite on-line PETICIJU kao izraz podrške u borbi za uvođenje “Pomoći i njege u kući a ne na papiru”

“DON” Prijedor, UG “Stop Mobbing” Trebinje, UG Topeer Doboj

PRAGG – Proaktivni građani i građanke

Ambasada Švicarske u Bosni i Hercegovini