Danas govorimo o starijim osobama.

Ali zapravo govorimo o našim roditeljima, bakama i djedovima. O ljudima koji su nas podizali, hranili, školovali i gradili društvo u kojem danas živimo.

A jednog dana, ako budemo imali sreće – govorit ćemo i o nama.

Starost ne bi smjela značiti samoću.

Ne bi smjela značiti čekanje cijelog dana da neko dođe.

Ne bi smjela značiti da čovjek nema novca za lijekove, da teško odlazi ljekaru, da ne može sam kupiti hranu ili održavati svoj dom.

I ne smije značiti da je postao nevidljiv.

Jer iza svakih zatvorenih vrata živi nečiji život.

Čovjek koji ima ime.

Čovjek koji ima uspomene.

Čovjek koji je nekada držao nečiju ruku dok je učio hodati.

Zato pitanje nije samo: „Ko će pomoći starijima?“

Pravo pitanje je: „Kakvo društvo želimo biti prema onima koji su cijeli život brinuli o drugima?“

Pomoć i njega u kući nisu luksuz.

Nisu privilegija.

Nisu dobrota koja zavisi od toga u kojoj opštini neko živi.

To je podrška koja čovjeku omogućava da dostojanstveno ostane u svom domu, u svom poznatom okruženju, među ljudima koje voli.

Jedan dolazak može značiti mnogo više od nekoliko sati pomoći.

Može značiti da neko tog dana nije sam.

Da je neko primijetio kako se osjeća.

Da je neko donio namirnice, lijekove, razgovor i – ono najvažnije – osjećaj da je nekome još uvijek važan.

Zato danas, na Međunarodni dan starijih osoba, ne trebamo samo reći „brinimo o starijima“.

Trebamo pitati:

Da li im je pomoć dostupna?

Da li imaju pravo na nju bez obzira gdje žive?

Da li naše lokalne zajednice planiraju sredstva za tu podršku?

I šta se dešava sa onima koji nemaju porodicu koja može da brine o njima?

Jer briga o starijima ne smije biti stvar sreće, slučaja ili mogućnosti porodice.

Dostojanstveno starenje je pravo.

Briga je odgovornost.

A čovjek ne smije biti zaboravljen samo zato što je ostario.

Danas pokucajmo na jedna vrata.

Pozovimo roditelja. Obiđimo komšiju. Pitajmo stariju osobu kako je.

A kao društvo – otvorimo vrata sistema.

Jer briga o starijima ne traje jedan dan.

Ona mora trajati svih 365 dana u godini.

DON Prijedor – Pomoć i njega u kući