Iza nekih zatvorenih vrata naših sugrađana kriju se priče koje nas moraju zaustaviti. Priče o starosti, bolesti, nemoći, samoći i danima u kojima je svaki novi jutarnji sat neizvjestan. Priče ljudi koji ne traže mnogo, a kojima i ono najosnovnije često postaje nedostižno.
U jednoj takvoj priči, koju nam donosi naša novinarska ekipa Mirjana i Slavko, upoznajemo stvarnost koja nije daleko od nas. To je stvarnost ljudi kojima je potrebna pomoć da ustanu, pripreme obrok, održe svoj dom, odu do ljekara, ali i da osjete da nisu zaboravljeni. Da još nekome znače. Da nisu sami.
Za njih su dolasci gerontodomaćica mnogo više od pomoći u kući. To su trenuci kada se otvore vrata, ali i srce. Kada u dom uđe topla riječ, osmijeh, pažnja i osjećaj sigurnosti. Kada neko pita: „Kako ste danas?“ i zaista želi da čuje odgovor.
Jer pomoć i njega u kući nisu samo usluga. To su ljudskost, dostojanstvo i pravo da starimo u svom domu, okruženi uspomenama, a ne zaboravom.
Ova priča govori i o nama. O društvu u kojem ne smijemo okretati glavu od onih koji su slabi, bolesni, stari ili sami. O našoj odgovornosti da prepoznamo ljude kojima je potrebna podrška i da im pomognemo da do nje dođu.
Zato želimo da ovu priču čuju i svi oni koji se možda prepoznaju u njoj. Ako ste vi, vaš roditelj, komšija ili neko koga poznajete u situaciji da više ne može samostalno obavljati svakodnevne aktivnosti, nemojte ćutati i nemojte misliti da morate sve sami.
Obratite se nadležnom Centru za socijalni rad ili Udruženju građana DON Prijedor. Potražite informacije, savjet i podršku. Zajedno možemo sagledati vaše potrebe i mogućnosti da ostvarite pomoć koja vam je potrebna.
Pozivamo i sve naše sugrađane da ne zaborave starije komšije, usamljene ljude i porodice koje se svakodnevno bore s bolešću i nemoći. Ponekad je dovoljno da pokucamo, pitamo kako su i pokažemo da nam je stalo.
Jer niko ne bi smio provoditi svoje dane u samoći, strahu i osjećaju da je prepušten sam sebi. Niko ne bi smio biti zaboravljen samo zato što je ostario, razbolio se ili više ne može sam.
A nekada je za novi tračak nade potrebno samo da se otvore vrata i da neko uđe s osmijehom i toplom riječju.
Pomoć i njega u kući – da ljudi ostanu u svom domu, ali da nikada ne ostanu sami. ![]()
Udruženje građana DON Prijedor poziva sve građane kojima je potrebna podrška da se obrate Centru za socijalni rad ili našem Udruženju. Ponekad prvi korak ka promjeni počinje jednim pozivom.
Vaš “DON”

